Jedan od najpopularnijih materijala za završnu obradu krovova kuća, pogotovu starinskih je šindra. To je krovni pokrivač od cijepanih drvenih daščica, koje se postavljaju jedna preko druge sa preklopom. Postoji još i bitumenska šindra, kod nas popularno zvana tegola, ali o njoj u nastavku članka.
Šindra drvena
Drvena šindra je nekad bila podrazumijevani materijal na krovu kuća. Sada se koristi za kuće koje treba da se uklope u neku datu cijelinu ili za rekonstrukciju starinskih kuća,
Za proizvodnju šindre koriste se četinarska drva visokog kvaliteta, kao što su bor, ariš i smreka, ali i kanadski crveni kedar. Mogu se koristiti i hrast i bukva.
Visok kvalitet ovih sirovina osigurava izdržljivost i otpornost krova na spoljašnje uticaje, a pored toga ove vrste sadrže povećanu količinu smole, koja pruža prirodnu zaštitu od propadanja i plijesni.
Od četinara najčešće se koristi lučevina, a to je drvo bora staro preko 50 godina. Koristi se samo dio stabla od korijena do jednog metra uvis. U novije vreme se koristi i mlađe drvo, ali ono mora biti impregnirano (proces natapanja čvrstih materijala rastvorljivim voskom i uljima, kako bi se drvo učinilo otpornim na vlagu, truljenje i insekte).
Da bi se sirovina smatrala visoko kvalitetnom potrebno je da zadovolji sledeće uslove:
- da nema defekata, koristi se drvo koje je glatko, bez pukotina i čvorova
- vlažnost drveta ne smije biti veća od 21%.
- visoka gustina godova (što su godovi gušći, stablo ima veću čvrstinu, odnosno otpornije je na mehanička oštećenja)
Šindre mogu biti različitih nijansi, u zavisnosti od vrste drveta od kojih su izrađene. Tako, na primjer, šindre od kedra imaju ljubičasto-crvenu nijansu, a šindre od ariša svijetlo-bež nijansu.
Bez obzira na vrstu drveta od kog je šindra izrađena, njena izvorna boja ne traje dugo. Prilikom dugogodišnjeg izlaganja različitim vremenskim uslovima, boja blijedi, tako da će svaka šindra vremenom postati siva.
Proizvodnja drvene šindre
Tradicionalno su se šindre izrađivale ručno. Proces proizvodnje sastoji se od cijepanja uskih trupaca na ploče debljine 3 do 8 mm i dužine 35 do 50 cm. Širina šindre zavisi od prečnika trupca od kog se šindra pravi. U procesu proizvodnje, kora i jezgro se uklanjaju, jer su ta dva dijela najsklonija pucanju i oštećenjima od vlage. Prilikom ručne izrade, gornji dio šindre treba da ispadne ravan, a donji valovit zbog načina obrade drveta. Prilikom cijepanja vlakna se ne uništavaju, pa se s toga kaže da šindra može stajati sto godina nakon ručne izrade.
Drugi način proizvodnje šindre je industrijski i to je vrsta horizontalne giljotine. Princip rada je povratno kretanje noža kombinovano sa mehaničkim stezanjem trupca, odnosno radnog komada.
Mašina za šindru omogućava ručno podešavanje debljine u rasponu od 8 do 40 mm. Za razliku od ručno izrađenih, šindre proizvedene na mašinama imaju ravnu i glatku površinu cijelom dužinom.
Ako govorimo o tome šta je bolje, ručno ili industrijski, onda se prednost daje ručnoj izradi.
Kao što sam već naveo, ručno izrađena šindra traje duže, jer se, prilikom industrijske proizvodnje, struganjem vlakna sirovine režu, voda ulazi u njih i već tu započinje proces raspadanja.
Iz ovog razloga se mnoge industrijske drvene šindre impregniraju.
Karakteristike drvene šindre
- Pogodne su kao krovni pokrivač za krovove koji su izloženi niskim temperaturama, oštroj klimi i puno snjega. Može se uspješno koristiti na krovovima koji imaju zakrivljeni oblik. Broj slojeva koji se postavlja zavisi od namjene zgrade. Višeslojni pokrivač od šindre stvara vodootporan i gust sloj na složenim krovovima.
- Krov od šindre razlikuje se od drugih krovnih materijala po svojim svojstvima i tehnologiji ugradnje. Šindre se slažu kao ljuspice u šišarku smreke. Pod uticajem visoke vlažnosti ili padavina, šindre bubre zbog čega se povećavaju i to omogućava da se materijal na krovu zatvori jedan uz drugi. Kada se ploče osuše, podižu se kupolom, pa se nakupljena vlaga ispod krova uklanja
- U kućama sa krovom prekrivenim ovim krovnim materijalom ljeti je manje vruće. To se postiže činjenicom da je drvena površina dobar izolator.
- Ploče od šindre, kao i svaki prirodni materijal, mogu da dišu, stoga se krov prirodno ventiliše
Prednosti drvene šindre
- mala težina
- ekološka prihvatljivost
- nema otpada tokom ugradnje
- otporna na nagle promjene temperature, vjetar i padavine
- koristi se na temperaturama od +40 do -70 stepeni celzijusa
- ispod ploča se ne stvara kondenzacija
- krov ostaje hermetički zatvoren dugo vremena
Bitumenska šindra – tegola
Kada je reč o šindri, ona može biti i bitumenska. Bitumenska šindra je kod nas mnogo poznatija pod nazivom tegola. To je fleksibilan krovni pokrivač. Materijal od čega je tegola napravljena je: bitumen, staklena vlakna, površinske granule i samoljepljivi pečati.
Tegola je izbor za krovove čija je kosina od 10 do 85 %.
Bitumenska šindra može biti organska i neorganska. Takva podjela zavisi od glavnog sastojka ove šindre, pa tako glavni sastojak organskih šindri je papirni otpad, a neorganske šindre – staklena vlakna.
Organska bitumenska šindra traje dosta duže od neorganske, ali zato neorganska ima manji stepen zapaljivosti i daleko veću otpornost na vatru.
Proizvodnja i postavljanje bitumenske šindre
Staklena vlakna se ubacuju u mašinu čija za nanošenje bitumena. Bitumen se nanosi sa obe strane staklenih vlakana. U postupku nanošenja bitumena dodaju se u smjesu i mineralni stabilizatori.
Po završetku nanošenja bitumena i dobijanju krovnog pokrivača dodaju se i granule. Osnovna uloga granula je zaštita od UV zračenja, a sporedna joj je to što daje tegoli prepoznatljiv izgled.
Dvije poslednje stavke u proizvodnji tegole su njeno farbanje i postavljanje traka za zaptivanje.
Te trake omogućavaju lakše postavljanje tegole na krovnu konstrukciju.
Nakon svega tegola se reže u zavisnosti od potreba i zadatih dimenzija.
Ceo postupak postavljanja bitumenske šindre je jako jednostavan. Najbitnija stvar je podaščavanje krova. Za podaščavanje se najčešće koriste OSB ploče.
Prije postavljanja bitumenske šindre treba provjeriti da li je krovna konstrukcija (podaščani krov) suva.
Bitumenska tegola može da se postavlja direktno na OSB ploče, a mogu i ispod šindre da se postave podložne trake.
Šindra se ekserima zakiva za podaščani krov. Za zahtjevnije delove krova, kao što je ivica grebena ili ivica krovišta koriste se posebno napravljeni elementi od šindre.
Prednosti bitumenske šindre
Kada se priča o prednostima bitumenske šindre posebna pažnja se može obratiti na njenu isplativost. Naime tegola je vrsta krovnog pokrivača koji je najbolji izbor kada se gleda odnos cijene i kvaliteta, jer ima zaista visoke performanse za datu cijenu.
Može se koristi za sve krovove, bez obzira koliko njihovo izvođenje bilo komplikovano. Energetski su efikasan krovni pokrivač jer reflektuju sunčevo UV zračenje, čime umanjuju potrošnju energije za hlađenje domova u toplijim periodima. Šindra je odličan zvučni izolator, jer štiti unutrašnjost doma od spoljašnje buke.
Pripada klasi A otpornosti na požare, u slučaju spoljašnjeg požara, predstavljaju odličnu zaštitu.
Mane bitumenske šindre
Jedna od glavnih mana je kratkotrajnost u poređenju sa ostalim krovnim pokrivačima. Životni vijek bitumenske šindre je negdje u razmaku od 15 do 30 godina, što je duplo kraće od ostalih krovnih pokrivača, koji mogu da traju i preko 70 godina.
Zbog svog sastava neophodna je češća kontrola i češće čišćenje ovog pokrivača. Najveća mana ovog krovnog pokrivača je to što se ne može koristiti u svim područjima.
Naime jako je osjetljiva na promjene temperature te česte i jake udare vjetra. Visoke i jako niske temperature mogu dovesti do pukotina u bitumenskoj šindri. Od udara vjetra mogu da se i pomjere ili čak i otkinu, te tako stvore rupe na krovu koje dovode do ozbiljnih problema u objektima.
Kako se bitumen proizvodi od nafte, tako ni za bitumensku šindru ne možemo baš reći da je zeleni proizvod.
