Potraga za placem trajala je blizu dve godine. Zaista ne znam, da li se to čini dugo vremena ili ne, ali mi se po ovom pitanju nismo nikako žurili.
Ja i suprug dugo godina živimo u Brodu, ali zbog prirode našeg posla nismo vezani za mjesto.
Shodno tome razmišljali smo, da li graditi kuću u Brodu? Bilo je tu i nekih klasičnih životnih nedoumica… Provincija ili urbaniji grad, grad koji se svake godine smanjuje ili grad u ekspanziji? Zbog tih nedoumica ali i ličnih preferencija, osim Broda, su nam bili zanimljivi i gradovi poput Banja Luke i Novog Sada…
Pošto smo okvirno znali kakvu kuću želimo, mogu odmah na početku navesti da je potraga za zemljištem bila pojednostavljena. Naš plac morao je imati sledeće kriterije:
- zbog nisko-energetske efikasnosti kuće, plac je morao biti odgovarajuće orijentisan;
- veličina placa je morala iznositi od 600 m2 do 1000 m2;
- lokacija na periferiji;
- pristupačna cijena;
- relativno lijepo naselje, po mogućnosti planski izvedeno.
Placevi u Brodu
Prije odlaska u Banja Luku, smo pretražili opcije i zemljišta u Brodu. Najviše nam se svidjelo naselje u okolini osnovne škole. To je relativno novo naselje, koje se stalno dopunjava i dograđuje. Naselje je planski izvedeno, što nam se odmah svidjelo. Dakle, široke ulice i trotoari, zelene površine, kuće propisno uvučene i većina ih je lijepo uređena što daje finu i pozitivnu atmosferu.
Placeva na prodaju od fizičkih lica je bilo dosta, ali većina ih je bila mala, od 300 do 500 m2. Brodska opština već dugi niz godina ima program subvencije u kojem dodjeljuje placeve mladim bračnim parovima. Tako, većina ovih zemljišta na prodaju, su ustvari bila već dodijeljena zemljišta. Bilo je uistinu finih lokacija, ali kao što sam rekla, nisu bile odgovarajuće kvadrature.
Pomislili smo, da li možda opština ima zemljišta na prodaju, pa smo odlučili da provjerimo. Prijatno smo se iznenadili jer smo od ponuđenog vidjeli da ima dosta lokacija koje bi se mogle pregledati, a od svih jedna nam je zapela za oko…
Da li poznajete onaj osjećaj kada vam se svidi nešto na prvi pogled? Nešto klikne, jer ste pronašli nešto „vama“ savršeno, baš kao što ste i zamišljali. Ja sam imala identičan osjećaj sa ovom lokacijom. Na prvi pogled mi se svidjela. Mom suprugu, na početku baš i ne :).
Zemljište se uklapalo u sve karakteristike koje sam prethodno navela (osim veličine), ali imalo je i dosta negativnih stavki na koje nismo računali. Zbog njih je moj suprug uveliko bio skeptičan.
Kao prvo, bilo je skoro potpuno podivljalo i zaraslo. Dakle, trebalo ga je potpuno očistiti. Kroz mnoštvo divljih grana vidjela sam da ponegdje ima i građevinskog otpada i raznog drugog smeća. Druga stvar, bilo je isuviše nisko, loše drenirano, voda je ostajala, te je bilo potrebno nasipati dosta zemlje (od 60 cm do 1 m). Cijeli plac je, ustvari, izgledao kao jedna velika obrasla uvala. E da, i plac je u komadu iznosio oko 2200 m2, a nama je to bila prevelika količina zemlje za kupiti, što zbog cijene, što zbog praktičnosti.
S druge strane ima savršenu orijenticiju, nalazi se u lijepoj (za sada slijepoj) ulici i graniči sa, ni manje ni više, nego školskim dvorištem. Kada kažem školsko, mislim više na zabačeni dio zelenila i igrališta, gdje je u većini slučajeva mirno.
Kako je zemljište bilo opštinsko, pitali smo da li se zemlja može iscijepati i da li možemo uzeti komad kako nam odgovara. Nažalost, ne znam iz kojih razloga, ali nisu željeli cijepati zemlju nego samo ako želimo cijeli komad kupiti. Ovako veliki komad bio je prilično skup, a i pomisao da toliku količinu zemlje treba nasuti i urediti nije bila baš privlačna. Brod je u ravnici i ovdje je zemlja za nasipanje poprilično skupa. Vrlo je rijetko da se rade nekakve velike iskopine.
Sa trenutnim razmišljanjem o ovako većem trošku, morali smo prethodno istražiti i mogućnosti van Broda. Novi Sad i Banja Luka su bili sledeće stanice u našoj potrazi.
Površno Novi Sad
Novi Sad je mjesto gdje je moj suprug studirao i ima dosta lijepih sjećanja za njega. Ipak zbog nepraktičnosti, njega smo odlučili samo letimično da pregledamo. Prošli smo par naselja uživo i pogledali ponudu zemljišta na oglasima tokom mjesec dana.
Sam Novi Sad nam se učinio užurban grad, možda prevelik za naš ukus. Takođe učinilo nam se da postoji prevelika raslojenost društva, gdje bi na Adicama i Kamenjaru mogli vidjeti prve komšije koji imaju milione i one koji nemaju ni fasadu na kući.
Mimo Tatarskog Brda gdje su cijene bile prevelike, bilo je par ulica na Adicama, Petrovaradinu i Sremskoj Kamenici koje su nam zapele donekle za oko. Ipak ništa nije bilo to, to pa smo se okrenuli u pravcu Banja Luke.
Život u Banjoj Luci
Ideja života u Banjoj Luci je bila itekako privlačna. Toliko privlačna da smo odlučili da se neko vrijeme „probno“ preselimo. Ako ćemo se preseliti trajno i početi sa gradnjom kuće van Broda, morali smo biti potpuno sigurni u našu odluku. I tako smo ostali u Banja Luci nešto više od šest mjeseci. Za nas je to bilo izuzetno značajno iskustvo.
Bili smo sigurni da ćemo vjerovatno i za manju kvadraturu dati i više novaca u Banjoj Luci, jer se grad konstantno širi i izgrađuje, a na neki način za razliku od Broda, činilo nam se kao i ulaganje.
Razmišljali smo da plac ultimativno možemo uvijek prodati ako bude bilo potrebno.
Za naših šest mjeseci života u Banjoj Luci mogu se pohvaliti da smo upoznali Banja Luku bolje od prosječnog Banjalučanina :). Pregledali smo sva naselja u Banjoj Luci, te smo prepješačili preko 270 km (svako naselje prosječno od 4 – 8 km).
Sam grad je odličan, uređen, kompaktan, čist i sve je tu. Za razliku od Novog Sada na prvu je djelovalo da prosječan narod ima više novca i nekako smo se više osjećali kao kod kuće. Ipak periferija Banja Luke se ne razlikuje mnogo od periferije Broda, a određena naselja poput Lauša su blago rečeno katastrofalna.
Da ne zalazim previše u detalje o ovoj priči, u Banjoj Luci nismo našli ništa što nam odgovara. Ili je lijepo i skupo (100 KM/m2), ili nam se nije svidjelo, plus pojavio se i niz privatnih razloga zašto nam je nedostajao Brod (porodica, navike, sporiji stil života). Par lokacija koje su nam se svidjele su gornji dio Mađira (iako je pristup tom naselju 2018. godine bio loš), mini brdski teren u Dervišima (između tranzita i brze ceste), te dio Ade iznad boračkih zgrada prema Vrbanji.
Usput, lokacija iz Broda je bila moja referenca na sve lokacije koje smo nalazili u Banjoj Luci.
Povratak u Brod
U međuvremenu promijenila se opštinska vlast u Brodu, kao i načelnik urbanizma, pa smo pokušali ponovo da pitamo. Bukvalno smo ovaj put na višoj instanci pitali kako to da poklanjaju zemljište mladim bračnim parovima, a nekome ko želi da kupi za gotov novac zemljište, tako nešto nije moguće… Začudili su se i rekli da je do nas :).
Nakon nekog vremena dobili smo ipak drugačiji pozitivan odgovor, te da ako smo zainteresovani za kupovinu, mogu parcelisati zemljište i da možemo birati parcelu. Nismo mogli vjerovati!
Kako i zašto prvi puta nije moglo, a drugi puta jeste je dilema za drugu raspravu… ali eto, našli smo svoj plac :).
Ipak postojala je još jedna začkoljica. Pravno opština je mogla samo prodati to zemljište javnom aukcijom, a tu se mogao javiti bilo ko i dati za navedeno zemljište više nego mi. Ipak pretpostavili smo da ćemo u ovako malom gradu biti jedini učesnici na aukciji.
Ispostavilo se da smo u pravu. Opština je napravila aukciju, uplatili smo kotizaciju, pojavili se jedini i ponudili početnu cijenu koju je procijenio vještak iz Doboja. Nakon osnovne procedure plac je bio naš.
Ostaje komična anegdota da smo ugovor potpisali sa tadašnjim načelnikom Ilijom Jovičićem, koji nam je tada uredno održao govor namjenjen mladim bračnim parovima koji dobijaju besplatan plac za gradnju, te naveo svesrdnu pomoć opštine dodjelom zemljišta :D. Nakon što je primjetio svoju grešku, vješto se izvukao činjenom da nas je pomješao sa mladim bračnim parom koji je čekao potpisivanje ugovora nakon nas.
Inače što se tiče same cijene zemljišta, mogli smo možda propustiti aukciju pa čekati sledeću sa nižom cijenom ali nismo htjeli da komplikujemo i odugovlačimo situaciju.
Krčenje i nasipanje zemljišta
Nakon kupovine nismo baš nešto odmah razmišljali o gradnji ili uređenju zemljišta, međutim neočekivano u Brodu je počela da se gradi zaobilaznica. To je značilo kubike i kubike zemlje koja je nepotrebna i koja ide na deponiju, a čiji dio, je se uz malo sreće mogao završiti na našem zemljištu.
I tako ubrzano muž i njegov rođak ručno krče zemljište od raslinja, a zatim uz dobre namjere i susretljivost izvođača radova, navozimo oko 60 kamiona zemlje na cijeli plac.
Tako smo od naših ponosno kupljenih 708 kvadrata napravili savršeno zemljište za početak gradnje naše kuće.
