Stare salonit ploče - azbestna opasnost

Sadržaj stranice

Šta je azbest?
Kako je azbest od „čudotvornog“ postao „smrtonosni materijal“?
Koliko je azbest zapravo opasan po zdravlje ljudi?
Kada je potrebno zamijeniti azbestni krov?
Da li su azbestne ploče na krovu razlog za paniku?
Šta napraviti sa salonit pločama s azbestom nakon što ih skinete sa krova?
Kako se odlaže otpad s azbestom?
Koja je “zdrava” alternativa azbestnim salonit pločama?
Kako razlikovati salonit ploče sa i bez azbesta?
Zaključak
Reference

Do devedesetih godina 20. vijeka azbest se često koristio u vlaknastim cementima za krovne ploče, valovite krovne ploče ili crijepove. Takođe je ugrađivan u krovove kao izolacioni materijal, vodovodnim cijevima, te korišten u proizvodnji kućnih uređaja i automobilskoj industriji.

Na teritoriji bivše Jugoslavije salonitne ploče koje su sadržavale azbest su bile izuzetno popularne. Bukvalno nema sela ili grada koje nema neki objekat pokriven salonit pločama proizvedenim u Salonit d.d. Vranjic kod Splita i u Anhovu kod Gorice. Bivša država je imala i više rudnika azbesta razbacanih po svim republikama.

Ipak, kako je u međuvremenu otkriveno da je azbest izuzetno opasan i da može da izazove negativne posljedice po zdravlje ljudi, tako je i ova industrija kod nas propadala i sada praktično više ne postoji.

Pojedine zemlje Evropske unije su već 1993. godine prestale sa proizvodnjom azbesta, a od 2005. godine azbest je zabranjen u cijeloj Uniji. To ipak nije moglo u potpunosti da spriječi rizike koje ovaj materijal izaziva, zato što je azbest i dalje zastupljen u starim građevinama, privatnim kućama i slično, i to u obliku valovitih salonit ploča.

Kako bi ovu temu detaljno razradio, moram da odgovorim na nekoliko važnih pitanja.

Šta je azbest?

Termin “azbest” potiče iz grčkog jezika i u slobodnom prevodu glasi „neokaljani“, “besmrtan” ili „dugotrajan“. Azbest je prirodni vlaknasti silikatni mineral koji se oblikuje posebnom neosjetljivošću i otpornošću. Osim toga, azbest nije zapaljiv i vrlo lako se kombinuje sa drugim materijalima.

Kako je azbest od „čudotvornog“ postao „smrtonosni materijal“?

Azbest se šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka zbog odličnih hemijskih i fizičkih karakteristika smatrao “čudotvornim vlaknom”.

Ovaj vlaknasti mineral je otporan na toplotu, vatru, kiseline, vrlo je jak i istovremeno elastičan, te ima veliku sposobnost vezivanja sa drugim materijalima.

Zbog ovih svojstava, azbest je pronašao široku primjenu u građevinarstvu, brodogradilištu i automobilskoj industriji.

Od njega su se izgrađivali valoviti krovni pokrivači – salonit ploče (tako nazvane zbog naziva fabrike koja ih je proizvodila), fasadne obloge, izolacioni materijali, kočione obloge i vodovodne cijevi. Čak se koristio i u starim kućnim aparatima kao što su električni grijači, tosteri, fenovi za kosu i slično.

Azbest možemo da nađemo u krovnim materijalima, vodovodnim, kanalizacijskim, dimnovodnim cijevima, vatrootpornim i vodootpornim pločama, izolacijskim pločama, podnim, zidnim ili plafonskim materijalima za izolaciju i slično.

Pomiješan sa smolama, kaučukom i plastikom služio je za razne namjene. Može se pronaći u papiru i ljepenki za toplotnu zaštitu i hidroizolaciju, te u mazivima i materijalima za pakovanje.

Tragovi azbesta rjeđe mogu da se nađu i u zavjesama, paravanima, te tkaninama za odjevne predmete otporne na vatru i kiseline.

Ipak, krajem 80-ih godina 20. vijeka otkriveno je da materijali koji sadrže azbest zapravo nisu dobri za zdravlje i da su doveli do većeg broja smrtnih slučajeva.

Koliko je azbest zapravo opasan po zdravlje ljudi?

Uslijed klimatskih uticaja, starenja ili propadanja, ali i kao rezultat mehaničke obrade i uništavanja proizvoda, najfinija azbestna vlakna mogu da dovedu do problema sa zdravljem.

Naime, kada se ova vlakna udahnu ona mogu da izazovu hroničnu upalu pluća, pa čak i rak pluća – mezoteliom. U teoriji, jedno udahnuto vlakno može da bude dovoljno da izazove ovaj rak.

Ipak, statistički, stvarni rizik se povećava što je kontakt s azbestnim vlaknima duži i intenzivniji. Ljudi koji su imali kontakt s azbestom imaju povećan rizik od razvoja azbestoze poslije desetak godina. Udisanje azbestnih čestica stvara ožiljke na plućnom tkivu što dovodi do kratkog daha, suvog kašlja ili gustog šlajma.

Osim toga, čak i manja količina udahnutih azbestnih vlakana može da izazove rak posle perioda latencije do 30 godina. Istraživanja su pokazala da je i rak dojke jedna od bolesti povezanih sa azbestom.

Stručnjaci su došli do zaključka da će bolesti uzrokovane azbestnim vlaknima nastaviti da prave probleme ljudima, s obzirom na to da su mjere zaštite u nekim zemljama uvedete tek 70-ih godina 20. vijeka, a potpuna zabrana je stupila na snagu krajem 20. i početkom 21. vijeka.

Koliko je azbest opasan spominje i činjenica da je preko 659 radnika Plobesta, valjaonice azbestnih vlakana u Pločama u Hrvatskoj dobilo odštetu radi trajno narušenog zdravlja.

Koliko je tačno oboljelih u bivšoj Jugoslaviji, i koliko će ih tek biti to niko ne zna.

Kada je potrebno zamijeniti azbestni krov?

Mnogi vlasnici kuća se pitaju kako da prepoznaju da je krov njihovog doma sačinjen od azbesta i šta treba da urade kako bi se smanjili rizici po zdravlje njihove porodice. Postupak zavisi od vrste azbesta o kome se radi. Zato je bitno da saznate koji oblik azbesta je korišten na vašem krovu. Ipak, moje mišljenje je da nezavisno od oblika, to treba uraditi što prije.

Postoji više kriterijuma po kojima se azbesti razlikuju. Prva kategorija su čvrsto i slabo vezani azbest. Obe vrste se mogu naći u zgradama koje su građene od 1900. godine, pa do 90-ih godina 20. vijeka.

Istraživanja su pokazala da je azbest rizičan po zdravlje kada se ispuste fina azbestna vlakna. Azbest je obično prisutan na krovovima kao azbest cement i valoviti azbest, tj. azbestne valovite ploče.

Kod čvrsto vezanog azbesta njegov udio u salonit pločama je između 10 i 15 odsto. Pod uslovom da su neoštećene, ove ploče na samom početku ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi. Vlakna se oslobađaju samo kada se takvi građevinski materijali sijeku, buše, lome ili glodaju.

Zato bi trebalo da se izbjegava bilo kakva mehanička obrada takvih materijala koliko god je tako nešto moguće.

Obično farbanje azbestnih krovnih panela ili njihovo tretiranje čistačem pod visokim pritiskom može da ukloni opasna vlakna, međutim, ta procedura je u većini zemalja Evropske unije zabranjena.

Potencijalni rizik je nešto veći kod proizvoda od slabo vezanog azbesta. S obzirom na to da sadrže više od 60 odsto azbesta, štetna vlakna se mogu oslobodi čak i prilikom manjih vibracija.

Iz tog razloga proizvodi koji u sebi sadrže azbest, poput krovnih panela i elektronskih uređaja predstavljaju veliki rizik po zdravlje i trebalo bi ih ukloniti. Ako se ustanovi da je količina azbesta u tim materijalima ili uređajima velika i da šteti zdravlju, angažuju se stručne građevinske kompanije koje vrše njihovo uklanjanje.

Rukovanje azbestom treba prepustiti profesionalcima. Zato, ako sumnjate da je vaš krov prekriven salonitnim pločama s azbestom konsultujte se o tome sa stručnjacima. Ovo se posebno odnosi na radove poput rušenja ili renoviranja, zato što profesionalci znaju kako da rukuju s ovim opasnim materijalom.

Istraživanja su pokazala da čak i normalne vremenske prilike mogu da dovedu do toga da se vlakna s azbestnih ploča olabave i da te otrovne čestice udišu ukućani, pa i komšije.

Pored toga što je opasan po zdravlje, azbest ima još jednu negativnu osobinu. Naime, štetan građevinski materijal značajno smanjuje ukupnu vrijednost vaše nekretnine. Na kraju krajeva, ni vi ne biste bili zainteresovani da kupite kuću koja je rizična po vaše zdravlje.

Dakle, uklanjanje krovnih ploča sa azbestom nije samo korisno za zdravlje, nego je neophodno i s aspekta finansija.

Ako razmišljate o ugradnji solarnih panela, morali biste da zamijenite stare ploče ukoliko se radi o valovitim azbestnim pločama ili nekom drugom materijalu koji sadrži azbest. Oblaganje starog azbestnog krova ili prekrivanje novim nije preporučljivo, a u nekim državama je i zakonski zabranjeno.

Kako biste postavili novi krov, potrebno je da u potpunosti demontirate postojeći, a to podrazumijeva čak i stare eksere i šrafove.

Da li su azbestne ploče na krovu razlog za paniku?

Prije ili kasnije, zamjena krovnog pokrivača je neizbježan posao. Premda je jasno da je azbest štetan, nema razloga za paniku. Sve dok su azbestne ploče na krovu neoštećene i vlakna čvrsto vezana, nema opasnosti za vas i okolinu. Ipak ovo već postaje rijetkost jer već decenije prolaze otkako su ti krovovi rađeni.

S godinama, ploče propadaju ili se mehanički oštećuju i u tom slučaju postaju ozbiljna opasnost po zdravlje.

Šta napraviti sa salonit pločama s azbestom nakon što ih skinete sa krova?

Materijal koji u sebi sadrži azbest predstavlja opasan otpad i trebalo bi da se pakuje u hermetičke vreće za rasuti teret, te transportuje na deponiju. Podsjećamo da se o svemu tome posavjetujete sa građevinskom firmom koja ima iskustva u uklanjanju materijala kontaminiranih azbestom.

Definitivno ne bi trebalo uraditi ono što većina kod nas urade jednostavno ih odbace na deponiju ili ostave oštećene ploče da im se nađu kad bude trebalo pokriti nešto u blizini. Mislim da bukvalno ne postoji otpad gdje ne možete naći komade salonita, ili seoska kuća da ih nema u blizini ili komšiluku.

Kako se odlaže otpad s azbestom?

Azbestni otpad se mora adekvatno uskladištiti, a za to postoje strogo propisane regulative. Nakon privremenog prihvata u reciklažnom dvorištu, trajno zbrinjavanje vrši se u posebno zaštićenim površinama na deponiji.

Kod uklanjanja azbesta važno je pravilno postupanje kako bi se spriječilo oslobađanje azbestnih vlakana u vazduh. Preporučuje se tzv. “mokri postupak”.

Pravilno postupanje podrazumijeva poštovanje odredbi zaštite na radu, kontrole i mikroskopskom provjerom prisutnosti azbestnih vlakana u uzorcima vazduha uzetih tokom izvođenja radova.

Azbest može da bude hemijski neutralizovan uz pomoć hidrofluorid kiseline ili rastopljen na 1300 stepeni Celzijusa.

Koja je “zdrava” alternativa azbestnim salonit pločama?

Najzdravija alternativa je glineni crijep, a postoje i bezazbestne salonit ploča ako želite vizuelno identičan materijal.

Kompanija “Eternit” je još 1982. godine počela da proizvodi salonit ploče sa smanjenim udjelom azbesta. U prvih pet godina udio azbesta je smanjen za 30 do 50 odsto. Od 90-ih godina ova firma je u potpunosti izbacila azbest iz svojih proizvoda.

Azbest je u Evropi zamijenjen plastičnim polivinil alkoholom, dok se u nekim drugim zemljama koriste i staklena i ugljenička vlakna.

Ovo je, podrazumijeva se podiglo cijenu proizvodnje vlaknastog cementa, pa zbog toga neke zemlje svijeta još uvijek nisu uvele potpunu zabranu proizvodnje, uvoza i montaže salonit ploča s azbestom.

Danas se proizvode salonit (valovite) i eternit (ravne) ploče za pokrivanje krova. Takođe se sastoje iz vlaknima armiranog cementa koji je u mekom stanju praktičan za oblikovanje, a u čvrstom stanju izdržljiv u svim vremenskim uslovima.

Poprečni presjek takvih ploča osigurava veliku čvrstoću na savijanje i daje veliku nosivost. Mala težina pravi uštede prilikom projektovanja nosive konstrukcije krova.

Salonit i eternit ploče su i dalje otporne na temperaturne promjene i hemijske i biološke uticaje. Iako ne sadrže azbest, ovakve ploče ne gore.

Prilikom odabira adekvatne zamjene za azbestne salonit ploče kupcima su na raspolaganju valovite ploče od polikarbonata, akrila, polimglasa i poliestera, te tzv. šeltek (shelltec) ploče i PVC ploče.

Cijene polikarbonatne ploče se na našem tržištu kreću od 8 do 36 evra po metru kvadratnom u zavisnosti od proizvođača, vrste i veličine ploče koju odaberete.

Za ploče od akrila morali biste da izdvojite između 23 i 60 evra po metru kvadratnom, dok je raspon cijena ploča od polimglasa od 16 do 36 evra po metru kvadratnom.

U zavisnosti od tipa, debljine, dimenzije i drugih karakteristika, za valovite PVC ploče ćete morati da izdvojite između 8 i 15 evra po metru kvadratnom.

Valovite ploče od poliestera su izrađene od staklenih vlakana i sušene sintetičke smole. Možete ih nabaviti po cijeni od 8 do 13 evra po metru kvadratnom.

Proizvođači eternit ploče klasifikuju na one za jednostruko i dvostruko pokrivanje, a kupcima je dostupan čitav spektar boja – od prozirne i svijetlo sive, do crne, smeđe, bronzane, tj. boje tamnog ili svijetlog crijepa.

Kako razlikovati salonit ploče sa i bez azbesta?

S obzirom na to da ne postoji standardizovana oznaka proizvoda bez azbesta, proizvođači koriste svoje skraćenice kako bi se kupci uvjerili da njihova roba ne sadrži azbest.

Najčešće korišćene oznake su “B”, “AF” (engl. „Asbestos Free“; njem. „“sbestfrei“), “NT” (engl „New Technology“; njem. „Neue Technologie“) ili C (engl. „Clean = Asbestos Free“; njem. „Clean = asbestfrei“).

Ipak za neke salonit ploče ne postoji mogućnost da znate sadrže li azbest ili ne. Ako su proizvedene prije 2006. godine ja bih po automatizmu smatrao da ga sadrže.

Zaključak

Ukoliko ste ustanovili da je krov vaše kuće, garaže ili nekog drugog pomoćnog objekta pokriven salonitnim pločama s azbestom nema razloga za paniku ako one nisu oštećene. Ipak, bilo bi dobro da ih što prije zamijenite nekim drugim, zdravijim rješenjem.

S obzirom na to da je riječ o vrlo osjetljivom materijalu, dobro se raspitajte na koji način se vrši demontaža, tj. koja građevinska firma je osposobljena za tu vrstu posla. Ipak pitanje je da li kod nas postoje uopšte takve firme.

Salonitne ploče ili bilo šta drugo što sadrži azbest ne uklanjajte sami, nego se obratite za pomoć stručnjacima i potrudite se da ispoštujete proceduru koja je propisana zakonom zemlje u kojoj živite.

Proizvođači salonit i eternit (ravnih) ploča su se potrudili da imate zdravu alternativu proizvodima s azbestom. Na tržištu se mogu pronaći razne varijante ravnih ili valovitih ploča za pokrivanje objekata različitih namjena.

Ako razmišljate o kupovini kuće, ne zaboravite da provjerite da li u onoj koja vam je „zapala za oko“ ima materijala koji su kontaminirani azbestom.

I dan danas postoje cijela naselja koja su bila izgrađena azbestnim materijalima, najpoznatije od njih Bele Vode u Beogradu (uklonjeno 2006.).

Takođe preporučujem svima da pročitaju stručni rad Ivančice Trošić „RAZMJERI PROBLEMATIKE POVEZANE S DUGOTRAJNOM PRERADOM I UPORABOM AZBESTA” sa Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu.