Pasivne kuće su objekti kojima nisu potrebni aktivni sistemi grijanja jer su projektovani tako da koriste unutrašnje izvore toplote i solarnu energiju, uz minimalno dogrijavanje svježim vazduhom.
Riječ je o energetski efikasnoj građevini koja ima izuzetno dobru izolaciju, te koristi sunčevu energiju i unutrašnju toplotu kako bi omogućila povrat toplote kroz ventilacioni sistem.
Postoji nekoliko osnovnih principa izgradnje ovakvog objekta.
Ušteda energije
Glavni moto idejnih tvoraca pasivne kuće jeste: uštedite energiju gdje god je to moguće. Pasivna kuća je bazirana na postojećoj tehnologiji za izolaciju i obezbjeđivanje toplote u objektu. Pažljiva izrada i prirodni materijali karakterišu komponente i građevinski materijal koji se koristi u pasivnoj kući.
Za izgradnju ovakvog objekta ključna je toplotna izolacija vanjskog omotača kuće. Izgrađena je tako da sakuplja što više sunčeve toplote kroz, na primjer, velike prozore ili staklene površine na krovu.
Kako bi se osiguralo što manje gubljenja toplote, te da bi se sunčeva toplota iskoristila zimi, veći prozori se postavljaju na južnoj strani objekta. Takvi prozori tokom godine donose neto energetski dobitak.
Pasivne kuće zahtijevaju sistem ventilacije sa povratom toplote (rekuperaciju). Sa jedne strane, treba da se obezbijedi higijenska ventilacija, a sa druge strane da se postigne idealna temperatura u samoj kući. Dakle, za zagrijavanje se sistemom ventilacije koristi postojeća toplota u objektu. Govorimo o tjelesnoj temperaturi ljudi koji u toj kući žive, kao i temperaturi koju emituju električni uređaji, poput šporeta, rerne, frižidera, televizora, računara i slično. Ovo se stručno naziva “kontrolisana ventilacija životnog prostora”.
Prvu pasivnu kuću je projektovao i izgradio profesor doktor Martin Hundhauzen (Martin Hundhausen) 1998. godine u nemačkoj regiji Frankoniji.
Cilj mu je bio da izgradi nepropusnu konstrukciju koja će spriječiti prodiranje hladnoće u kuću. Zahvaljujući kontrolisanoj ventilaciji sprječava se prekomjerna vlaga, a dobro izolovani zidovi obezbjeđuju udobnost. Zbog velikih prozora okrenutih prema jugu, sunčeva toplota ulazi u objekat i ljeti i zimi, međutim, zbog dobre izolacije, temperatura u prostorijama ostaje optimalna.
Glavni cilj pasivne kuće jeste da se gubici toplote kroz krov, vanjske zidove i pod ili podrum svedu na minimum, kao i da se obezbijedi ventilacija koja će stanovanje u ovakvom objektu učiniti što ugodnijim.
Potrošnja električne energije u pasivnoj kući mora da bude svedena na minimum. Primarni energetski zahtjev cijele građevine, uključujući i električnu energiju koja se koristi u domaćinstvu, ne smije da pređe 60 kilovat sati po kvadratnom metru godišnje.
Šema pasivne kuće. Foto: Michka B. / CC BY-SA 3.0
Zato se pasivne kuće grade kompaktno, tako da ćete teško naći ovakav objekta sa arhitektonskim rješenjem kakav je, na primjer, erker. To, ipak, ne znači da, pasivna kuća ne može da ima balkon, klizna vrata i još mnogo toga što onima koji u njoj borave svakodnevnicu čini ljepšim i ugodnijim.
Zanimljivo je da u posljednje vrijeme pasivne kuće dolaze u formi montažnih objekata.
Ukoliko je kuća izgrađena po standardima, godišnja potrošnja energije za grijanje ne smije da bude veća od 1.5 litara lož ulja ili 1.5 kubnih metara prirodnog gasa po kvadratnom metru stambenog prostora. Poređenja radi, “normalna kuća” troši šest ili više litara lož ulja po kvadratnom metru.
Pasivna kuća nastaje kao proizvod profesionalnog planiranja i izvođenja, te maksimalnog korišćenja energetski efikasnih tehnologija.
Orijentacija
Jedna od bitnih stvari kod pasivne kuće je orijentacija po stranama svijeta. Prozori okrenuti ka jugu, bez prozora ka zapadu i sjeveru. Naime prozori okrenuti ka zapadu donose pregrijavanje kuće, a prozori ka sjeveru energetske gubitke.
Bitna stvar je i veličina svih prozora na kući. Velike staklene stijene su nepoželjne ali u nekim slučajevima su moguće na pasivnim kućama.
Izolacija
Debljina izolacije u pasivnoj kući može da varira između 25 i 40 centimetara, u zavisnosti od strukture zida i orijentacije. Nove pasivne kuće se uglavnom projektuju bez podruma, ukoliko on ipak postoji, podrumski plafon se smatra dijelom toplotnog omotača i treba se dobro izolovati.
Ako se u podrumu nalazi gasni kondenzacioni kotao ili mali kotao na drveni pelet, potrebno ga je izolovati na odgovarajući način. U suprotnom gubite dragocjenu otpadnu toplotu iz sistema za sagorijevanje.
Oko 30 procenata toplote zgrade obično se gubi kroz krov, zato on zahtjeva još bolju izolaciju. Sistem izolacije se završava prozorima sa višestrukim staklima i dobro izolovanim okvirima.
Pasivna kuća u Bregenz-u. Foto: Tõnu Mauring / CC BY SA 2.0
Izbjegavanje toplotnih mostova
Gdje god je vanjska obloga pasivne kuće probušena metalnim spojnim dijelovima ili ima neki drugi otvor, toplota izlazi vani. Zato je jako važna pravilna ugradnja prozora kao i polaganje kablova, otvora za ventilacione kanale i vodovodne cijevi. Sve to mora da bude dobro dizajnirano kako bi se spriječilo gubljenje toplote.
Ventilacija
Pasivne kuće, kao i drugi konvencionalnog građeni objekti moraju da budu hermetički izolovani. Problem nastaje jer ljudi koji žive u toj kući izdišu ugljen dioksid i tako se stvara vlaga. Dodatna vlaga se stvara u kupatilu i kuhinji, pa se mora pronaći najefikasniji mogući način da se ona sprovede van objekta.
Ljudi obično otvaraju prozore kako bi provjetrili prostoriju, međutim, to zimi hladi i isušuje prostor i sprječava da se ispoštuju visoki standardi pasivne kuće. Zato je ventilacioni sistem u ovakvim objektima napravljen malo drugačije.
U njih se ugrađuje kontrolisana ventilacija koja koristi otpadnu toplotu tzv rekuperacija. Naime topao zrak koji izlazi vani prolazi kroz sistem izmjenjivača topline, a kroz koji prolazi i hladan svjež zrak koji ulazi u kuću. Temperature izlaznog i ulaznog zraka se tako izjednačavaju kroz više koraka i tako se čuva energija.
To ne znači da se prozori u pasivnoj kući ne mogu otvoriti radi ventilacije, nego samo da se ne moraju otvarati da bi se prostor provjetrio.
Pored toga, ventilacija se ugradnjom posebnih filtera može prilagoditi i onima koji pate od alergija.
Grijanje
Ako je pasivna kuća izgrađena po standardima, troškovi grijanja su izuzetno mali. U zimskom periodu, ukoliko otpadna toplota povraćena kroz rekuperator ne može da zagrije objekat, ugrađuju se manji gasni kondenzacioni kotlovi sa centralnim rezervoarom za vodu. Popularne ja i ugradnja toplotnih pumpi niske snage koje se koriste minimalno.
On ima toplotnu pumpu koja kombinuje funkcije ventilacije sa povratom toplote, grijanjem, pripremom tople vode i skladištenjem u jednom uređaju. Ovakve kuće mogu da se priključe i na lokalnu toplanu, tj. daljinsku mrežu grijanja ukoliko postoji potreba za time.
Baza pametno dizajniranog sistema snabdijevanja je bafer skladište koji se ponekad naziva i solarni sistem za skladištenje. On sakuplja toplotu od različitih proizvođača i čini je dostupnom prostorijama preko grejnih krugova ili ventilacionog sistema. Takvi sistemi snabdijevanje se mogu kontrolisati brzo i prema potrebama za svaki životni prostor.
Zbog toga se čak i velike prostorije mogu relativno brzo i lako zagrijati. Zato u pasivnoj kući ne postoji potreba za klasičnim radijatorima.
Regulacija i kontrola snabdijevanja energijom
Ako želite da koristite toplotu koju ispuštaju frižider ili električni šporet, preporučuje se da se sva tehnologija u kući pokrene preko kontrolne tehnologije integrisane u zgradu.
Toplotna pumpa i solarna pumpa za solarne panele, toplotna izolacija oko prozora i ventilacioni sistem takođe se mogu kontrolisati centralno.
Kontrola mora da integriše temperaturne senzore, senzore za sadržaj ugljen dioksida i senzore za vlažnost vazduha.
Koliko košta pasivna kuća?
Odgovor na ovo pitanje zavisi od mnogo faktora, ali je jedno sigurno – troškovi izgradnje pasivne kuće su nešto veći od konvencionalno građenih objekata.
Razliku u cijeni prvenstveno prave kvalitetniji prozori, rekuperacija i izolacija. Informaciju koliko bi koštala izgradnja pasivne kuće trebate tražiti direktno od proizvođača nakon što mu objasnite kakav objekat želite, jer sama cijena zavisi od projekta i površine kuće.
Može li klasična kuća da postane pasivna?
Obična kuća može da se pretvori u pasivnu, međutim, nije svaki objekat pogodan za to. Ako želite da postojeći objekat pretvorite u pasivnu kuću, to će ići malo teže u odnosu na to kada je gradite ispočetka, tj. kada u startu birate sve komponente.
Ako želite da postojeću kuću pretvorite u pasivnu, moraćete da uložite dodatni trud i novac kako biste prilagodili prozore, vrata, ventilaciju, podove, krov i podrum standardima pasivne kuće.
Zaključak
Pasivna kuća je građevina koja je projektovana i izgrađena da bude izuzetno energetski efikasna kako bi se smanjio uticaj na životnu sredinu i smanjila potrošnja energije. To se postiže visokim nivoom izolacije, nepropusnom konstrukcijom, trostruko zastakljenim prozorima i ventilacionim sistemima sa povratom toplote.
Pasivne kuće se grade po mnogo višim standardima energetske efikasnosti od običnih građevina. To znači da je potrebno manje energije za zagrijavanje ili hlađenje kuće. Zbog svega toga pasivne kuće smanjuju troškove, kao i štetan uticaj na životnu sredinu.
Glavne prednosti pasivnih kuća su niži troškovi režija, bolji kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru, kao i smanjen negativan uticaj na okolinu. Osim toga, pasivne kuće su udobnije i tiše od konvencionalnih objekata.
Troškovi izgradnje pasivnih kuća variraju u zavisnosti od veličine i složenosti same građevine, materijala i mašina koje se koriste i slično. Ono što je sigurno jeste da će vas više koštati izgradnja pasivne kuće od obične kuće, ali ćete tokom vremena nadoknaditi taj trošak uštedom energije.
Iako pasivnu kuću možete graditi bilo gdje, imajte u vidu da će vam trebati dodatni sistemi za grijanje, odnosno hlađenje, ako ovakvu kuću planirate da pravite negdje gdje su temperature izuzetno visoke ili niske.
Reference
- https://www.co2online.de/modernisieren-und-bauen/sanierung-modernisierung/passivhaus/
- https://www.pasivnakuca.rs/index.php/pasivna-kuca
